Kada na tijelu svoje kćeri pronađe tragove zlostavljanja, Frank je uvjeren da ih je nanijela njegova supruga Nola, zatvorena u psihijatrijskoj ustanovi pod vodstvom karizmatičnog psihoterapeuta Hala Reglana. Kako bi dobio puno skrbništvo, Frank odlučuje raskrinkati Reglanovu kontroverznu metodu liječenja tijekom koje se traume pacijenata manifestiraju na njihovim tijelima u obliku misterioznih izraslina. Ubrzo nakon, u njihovoj okolini započinje val nasilnih ubojstava.

Snimljen 1979., Nakot je prvi veći Cronenbergov film u kojem glavne uloge igraju filmske zvijezde, Samantha Eggar i Oliver Reed. Mada nekim kritičarima nije bilo jasno zašto bi zvijezda Reedova kalibra pristala glumiti u tako odbojnom, po nekima i mizantropskom filmu, konačni sud dala je publika te je film na kinoblagajnama višestruko opravdao svoj milijun i pol dolara visok budžet.

Kroz priču o razvodu bračnog para u središtu kojeg se našlo njihovo dijete, Cronenberg (inspiriran osobnim iskustvom razvoda i bitke za skrbništvom) rastvara oboljelo meso ispod umivene kože srednjoklasnog obiteljskog života i tematizira razornu, cikličku prirodu međugeneracijskog nasilja i traume. Rušenjem granice između uma i tijela, Cronenberg je, u svojoj standardnoj maniri, prepoznao bogat jezovit i dramaturški potencijal ideje psihosomatskih poremećaja. Čudovišne tjelesne promjene i mutacije u Nakotu doslovna su manifestacija unutarnjih emotivnih zbivanja psihički rastrganih likova.

A koja je emocija jača od gnjeva? Točnije, ženskog gnjeva, povedemo li se za riječima Williama Congrevea. No, dok je Congreve mislio na ženu prezrenu u ljubavi, Cronenberg je svoju čudovišnu junakinju obdario mnogo složenijom motivacijom. U Nolinom liku traume se talože, mutiraju i aktivno podrivaju sve do točke u kojoj nabujali gnjev više nema drugog izlaza nego da probije tijesne granice tijela i dobije vlastiti život.

Nakot je u svakom pogledu predstavljao Cronenbergovo otvaranje široj publici bez kompromitiranja stila i tema kojima se htio baviti. A uz početak rada s glumačkim zvijezdama označio je i prvu u nizu redovitih suradnji sa skladateljem Howardom Shoreom, čije će ime mnogi prepoznati kao autora glazbe sada već klasične trilogije Gospodara prstenova.