Tridesete godine, Chicago. Al Capone, vođa zloglasne kriminalne organizacije, alkoholom snabdijeva ilegalne točionice, a svakoga tko mu se suprotstavlja likvidira bez ikakve milosti. Unatoč tome što njegove aktivnosti oduzimaju živote nevinih ljudi, mediji ga obožavaju i tretiraju kao zvijezdu. Vladin agent Eliot Ness okupit će malu skupinu nekorumpiranih policajaca koja će opasnom Caponeu stati na kraj.

Ako je Lice s ožiljkom (Scarface, 1983) Briana De Palme bio gangsterski film tridesetih prilagođen kulturnoj klimi pohlepe i ekscesa osamdesetih, Nedodirljivi predstavljaju žanrovski update gangsterskog filma nakon implementacije Haysova kodeksa. Naime, zbog velike popularnosti gangstera, generalnog porasta nasilja u društvu (pri čemu su mnogi navodili upravo gangsterske filmove kao uzor), Haysov kodeks počeo je kontrolirati način na koji se kriminalci prikazuju na velikome platnu. Fokalizacija se s gangstera prenijela na likove detektiva i vladinih agenata, a kriminalci su s uloge antijunaka bili detronizirani na antagonista.

Ako smo se u Licu s ožiljkom i pitali „navijamo“ li za uspjeh ili pad karizmatičnog Tonyja Montane, ovdje je odgovor nedvosmislen i jasan. Nedodirljivi već u samome početku vrlo jasno povlače vezu između medijskog senzacionalizma i političke korupcije, koja je dovela do popularizacije gangstera, a naglasak se stavlja i na štetne posljedice koje organizirani kriminal ima na društvene strukture i živote običnih ljudi.

Nedodirljivi su adaptacija memoara Eliota Nessa iz 1957., vladina agenta koji se za vrijeme prohibicije borio protiv korupcije i organiziranog kriminala, a njegove su dogodovštine inspirirale i TV seriju Nedodirljivi, koja je od 1959. popularizirala ovaj žanr i na malim ekranima. Nessove memoare za veliki je ekran adaptirao David Mamet, njihova filmska inačica ostvarila je veliki uspjeh na blagajnama, a Seanu Conneryju donio je i Oscara za sporednu ulogu.