Slobodan Antić ratni je veteran, koji u grafičkom zavodu Jugopres tiska revolucionarnu štampu. No njegov entuzijazam i odanost principima sve više smeta kolege i nadređene, koji su ideale davno zamijenili konformizmom, apatijom i stjecanjem osobnih povlastica na račun poduzeća. Jednoga dana u Antićevu životu pojavljuje se njegov dvojnik – fizički identičan, ali uvjerenjima sasvim drugačiji muškarac, koji postepeno zauzima njegovo mjesto.

Živojin Pavlović gotovo je odustao od bavljenja filmom na samom početku karijere. Titov govor o „modernističkim iživljavanjima“ u jugoslavenskoj kinematografiji doveo je do obustave rada na njegovu dugometražnom prvijencu Povratak u produkciji Avala filma zbog „iskrivljenog i tendencioznog prikazivanja stvarnosti“, a omnibus Grad u kojem je režirao jednu epizodu bio je sudski zabranjen. Na savjet redatelja Matjaža Klopčiča javlja se slovenskom poduzeću Viba film, koje mu pristaje producirati adaptaciju Dostojevskijeva romana Dvojnik, pod uvjetom da radnju iz Carske Rusije prebaci u suvremenu Jugoslaviju.

U nekim svojim aspektima Dvojnik je netipičan film za Pavlovićev opus: oslanja se na fantastične motive kako bi istražio psihologiju likova, a montažnim i snimateljskim trikovima predstavlja Batu Živojinovića u dvostrukoj ulozi. S druge strane, Pavlović koristi motiv dvojništva i gubitak identiteta glavnog lika kako bi istražio naličje suvremenog potrošačkog socijalizma, u kojem su revolucionarne ideje živahnije na papiru nego među onima koji pokreću tiskarske strojeve.

Dvojnik će Pavloviću donijeti Srebrnu arenu za režiju na Pulskom festivalu.