Program

Došavši iz provincije u Berlin, mladi Daniel upoznaje Clemensa, iskusnijeg muškarca s kojim se upušta u vezu. Nakon nekoliko mjeseci radosti, njihova romansa presušuje, pa Daniel kreće istraživati berlinsku gej scenu – barove, klubove i javne zahode. No nakon početnog entuzijazma, shvaća da ga ni to ne čini sretnim. Njegov odnos prema vlastitom identitetu promijenit će se tek nakon što upozna Paula, muškarca koji živi u komuni s prijateljima istomišljenicima.

Satirični politički esej Nije homoseksualac taj koji je perverzan, nego situacija u kojoj živi jedan je od najkontroverznijih, ali i najvažnijih ostvarenja novog njemačkog filma. Redatelju Rosi von Praunheimu jednim je potezom uspjelo naljutiti sve aktere na političkom spektru – konzervativce, progresivce i dio aktivista za prava gej osoba, a nije teško zamisliti da bi uzburkao duhove i u današnjem seks-pozitivnom ozračju. Ništa neobično, jer donekle slično Pasoliniju (Teorema, 1968) i Makavejevu (W.R. Misterije organizma, 1971), i von Praunheim poseže za Molotovljevim koktelom psihoanalize i neomarksizma kako bi se obrušio o komodificirane, malograđanske predodžbe (homo)seksualnog identiteta.

U umjetnosti, modi, promiskuitetu, kultu tijela i fetišističkom seksu von Praunheim ne vidi oslobađanje, nego različite vrste internaliziranih osjećaja krivnje, straha i inferiornosti u odnosu na dominantno društvo. Ovakva iskrivljavanja homoseksualne žudnje rezultiraju političkom i socijalnom pasivnošću i daljnjom opresijom gejeva, čak i ponajviše unutar vlastitih krugova. Von Praunheim rješenje vidi u kolektivnom autanju, političkom organiziranju i solidarnosti, što bi pojedincima pomoglo da se zauzmu za svoja prava.

Von Praunheimov film postao je kamen temeljac pokreta za prava prava LGBT osoba u Njemačkoj i Švicarskoj 1970-ih, a inspiraciju u njemu pronašli su i američki aktivisti, koji su nakon pobuna u četvrti Stonewall 1969. i sami počeli vlastiti identitet shvaćati kao političku kategoriju.