Janice je djevojka iz radničke klase, koja živi u konzervativnoj obitelji. Jednoga dana u podzemnoj željeznici prolazi kroz psihotičnu epizodu, zbog kojeg završava na policiji. Njezini roditelji ovu situaciju tumače kao buntovničko ponašanje karakteristično za njezinu generaciju, ne prepoznajući da se radi o ozbiljnom psihološkom problemu.
Obiteljski život Kena Loacha inspiriran je slučajem opisanim u knjizi Podijeljeno ja iz 1960. godine, u kojoj je škotski psihijatar Ronald D. Laing predložio nov način razumijevanja duševnih bolesti, posebice shizofrenije. Nadahnut egzistencijalističkom filozofijom, Laing je shizofrenu osobu shvaćao kao dvostruko rascijepljenog pojedinca – u odnosu prema svijetu i u odnosu prema sebi. Do rascjepa dolazi zbog nemogućnosti usklađivanja emocionalnih potreba pojedinca s društvenim normama, osobito unutar nuklearne obitelji. Institucionalna psihijatrija njegova vremena pritom je funkcionirala kao sredstvo koje pacijenta vraća u uvjete koji su i doveli do bolesti.
Slučaj Janice u Obiteljskom životu savršeno ilustrira Laingove ideje o institucionalnoj psihijatriji kao sredstvu prisilne normalizacije, zbog čega je prozivan predvodnikom antipsihijatrijskog pokreta. Društveni angažman priče savršeno se uklopio u stilske i tematske preokupacije Kena Loacha, već tada poznatog po društveno-kritičkim filmovima o mladima iz britanske radničke klase. Loach se oslanja na vizualnu i dramaturšku ekonomičnost socijalnog realizma kako bi pratio postepeni raspad Janiceine ličnosti. Razgovorne situacije pritom povremeno poentira efektnim mizanscenskim rješenjima, u kojima kroz prizore gotovo tvornički nanizanih bolničkih kreveta ili krovova radničkih predgrađa ilustrira mehanizme dehumanizacije i otuđenja iza lica svakodnevnosti.
Rezultat je dojmljivo i snažno ostvarenje o nemoći pojedinca uhvaćenog u ralje sustava, ali i pokušaj da se kroz radikalnu empatiju osvijesti problem i potakne promjena.
