Hermann je ruski migrant koji tridesetih godina u Berlinu vodi uspješnu tvornicu čokolade. Uživa u malograđanskom luksuzu: živi u raskošno namještenom stanu, vozi kabriolet i ima atraktivnu, makar ne i osobito pametnu suprugu. Hermann je uvjeren da ima neobičnu sposobnost, koja mu omogućuje da može iskoračiti iz vlastitoga tijela, a o tome stanju uskoro postaje ovisan. Jednoga dana susreće skitnicu Felixa Webera i postaje uvjeren da je riječ o njegovu dvojniku, iako su fizičke razlike među njima prilično očite. To neće spriječiti Hermanna da Felixa uvuče u neobičan plan.

Inspiriran istoimenim romanom Vladimira Nabokova, koji je za veliki ekran adaptirao Tom Stoppard, Očaj je ujedno i prv Fassbinderov film na engleskom jeziku. Očaj je također još jedan film u kojem Fassbinder pokazuje da je majstor mizanscene, oslanjajući se na lutajuće pokrete kamere Michaela Ballhausa, ogledala te okvire prozora i vrata kako bi sugerirao zrcaljenje Hermannova unutarnjeg i vanjskog svijeta koji se postepeno gube u labirintima stvarnosti i uma. Dojmu također pomaže i nastup uvijek izvrsnog Dirka Bogardea, koji je Hermanna odigrao balansirajući između ironijske distance i razumijevanja.

Tumačenja samoga filma raznolika su, ponekad čak i suprotstavljena. Je li Očaj priča o emocionalnom otuđenju ili nastojanju da se izmakne zamci fiksiranog identieta? Je li riječ o istraživanju malograđanske tjeskobe, postepenom klizanju u ludilo ili je to alegorijska priča o stanju nacije u desetljeću uspona nacizma? I desetljećima nakon premijere ovo nadrealno Fassbinderovo djelo i dalje opčinjava i intrigira.