Gospodin Badii muškarac je u srednjim godinama, koji na teheranskim ulicama traži osobu koja bi mu pomogla u izvršenju neobičnog zadatka. Badii naime planira izvršiti samoubojstvo i potreban mu je netko tko će ga pokopati pod stablo trešnje, pred kojim je već iskopao grob.

Okus trešnje jedan je od filmova koji su obilježili svjetsku kinematografiju 1990-ih: minimalistički režirana i postavljena priča, koja svojim originalnim konceptom, eliptičnom naracijom i provokativnim završetkom već desetljećima intrigira nove generacije gledatelja. Unatoč pojednostavljenom režijskom i pripovjednom postupku, Kiarostami efektno slika portret svog enigmatičnog protagonista, prikazuje svakodnevicu iranskih gradova, ali i pronalazi nov način da postavi suštinska filozofska pitanja, kao što je ono o smislenosti ljudskog života.

Film je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu (podijelivši je s Jeguljom Shoheija Imamure), potvrdio je autorski status Abbasa Kiarostamija, a Agnès Varda uvrštavala ga je među svoje omiljene filmove.