Program

Afričko seoce smješteno u planinama malene države-enklave Lesoto, koja je u potpunosti okružena teritorijem Južnoafričke Republike, nekadašnje britanske kolonije Basutoland. 80-godišnja udovica Mantoa iščekuje povratak jedinog preživjelog člana svoje obitelji: njezina sina, migrantskog radnika koji radi u južnoafričkom rudniku ugljena. Božićna je večer i trebao bi se vratiti kući. Tmurni glasnici donose loše vijesti: jedini sin poginuo je u nesreći na radu. Shrvana iznenadnim vijestima o njegovoj preuranjenoj smrti Mantoa ponovno pokušava pronaći smisao vlastite egzistencije. Nevidljivi zid podiže se između Mantoe i ostatka svijeta. Njezina čežnja za smrću i ponovnim ujedinjenjem s obitelji stalno rastu. Želi da je pokopaju na obližnjem groblju s njezinim voljenima te je napravila sve pripreme za vlastiti pogreb. No, njezini planovi propadaju kada sazna da će njezino selo prisilno biti premješteno zbog planova za izgradnju velike brane koja će poplaviti zemlju i oskvrnuti groblje predaka. Mantoina je odlučnost nepokolebljiva i njezin neposluh potpiruje kolektivni duh otpora unutar zajednice. U finalnom krešendu njezina života Mantoina legenda upisana je u vječnost.

 

Sićušna afrička državica Lesoto godišnje izveze 780 milijuna kubičnih metara vode u svojeg susjeda, Južnoafričku Republiku – u pitanju je najveći transfer vode u afričkoj povijesti i imperijalistički projekt osmišljen tijekom apartheida, ali koji je nastavio provoditi i Nelson Mandela. Kako se gradi sve više i više rezervoara, tisuće seljana koji nastanjuju ove masivne planine prisiljeni su napustiti svoju zemlju i preseliti se u urbana naselja u kojima gube ne samo svoju stoku, usjeve i način života, već i individualni i kolektivni identitet. Čitave zajednice bivaju izbrisane u ime progresa čije psihološke, duhovne i društvene posljedice na nesentimentalan način preispituje Mosese u svojem kolaborativnom filmu u kojem veteranka južnoafričkog filma Twala Mhlongo nastupa u maniri Brechtova epskog teatra zajedno sa lokalnim stanovnicima. Mosese pak rekreira kuću svoje bake: njezine zidove, oronuli krov i miris hrastova nakon kiše. I ona će uskoro biti srušena i poplavljena kako bi voda bila preusmjerena u južnoafričke kanale. Ovo nije pogreb, ovo je uskrsnuće meditacija je o novom i starom, rođenju i smrti te gotovo eklezijastička posveta zemlji i tlu. Kroz Mantoine oči suočavamo se sa sveprisutnom tamom te marširamo sa živima i mrtvima koji negdje na pola puta između stvarnosti i mita inkarniraju neuništivi duh potlačenih. (Dina Pokrajac)

 

Nagrade i festivali:

Sundance Film Festival (2020) – posebna nagrada žirija u kategoriji World Cinema; Athens International Film Festival (2020) – najbolji film; Durban International Film Festival (2020) – najbolji film, najbolja režija, najbolja glumica; Guanajuato International Film Festival (2020) – posebna nagrada žirija; Haifa International Film Festival (2020) – najbolji međunarodni film; Hamptons International Film Festival (2020) – najbolji međunarodni film; Hong Kong International Film Festival (2020) – nagrada FIPRESCI, najbolja glumica, najbolji mladi autor; Montréal Festival of New Cinema (2020) – najbolja glumica; Portland International Film Festival (2020) – glavna nagrada žirija; Reykjavik International Film Festival (2020) – najbolji film; Taipei Film Festival (2020) – glavna nagrada za najbolji mladi talent; Montclair Film Festival (2020) – najbolja fotografija; La Roche-sur-Yon International Film Festival (2020) – najbolji film

 

Lemohang Jeremiah Mosese je samouki filmaš i vizualni umjetnik iz Lesota koji živi u Berlinu. Njegov prvi film, autobiografski filmski esej Mother, I  am  Suffocating, This  is My Last Film About You (2018.) imao je svjetsku premijeru u sklopu Berlinale Foruma. Mosese je jedan od trojice filmaša koji su izabrani za Biennale College Cinema sa svojim drugim filmom Ovo nije pogreb, ovo je uskrsnuće koji je imao svjetsku premijeru na Venecijanskom filmskom festivalu 2019. godine te je pobijedio u Sundanceu.