Shizofrenik Dennis Cleg, zvan Pauk, pušten je iz psihijatrijske ustanove i odlazi u dom za rehabilitaciju. Ondje bi se pod budnim okom upraviteljice doma, gđe Wilkinson, trebao polako reintegrirati u društvo. Našavši se u starom susjedstvu gdje je odrastao, Paukov uskomešani um preplavljuju fragmentirana sjećanja na prošlost, među kojima je i jedno posebno uznemirujuće sjećanje na obiteljsku traumu iz djetinjstva.

U Pauku Cronenberg koristi portret shizofrenog uma kako bi se dotaknuo mnogih svojih starih i novih tema. Od krize seksualnog sazrijevanja i njoj pripadajućih freudovskih motiva do izgradnje zasebnog identiteta te varljivih mehanizama sjećanja koja tvore naš doživljaj samih sebe i stvarnosti. Kako je prema Cronenbergu stvarnost prije svega ono što percipiramo kroz svoj um, Paukova socijalna reintegracija može biti moguća tek kada umetne zadnji komadić u slagalicu koju, metaforički i doslovno, pokušava složiti kroz cijeli film. Od milja nazvan Pauk, Dennis rekonstruira svoja sjećanja kao pauk koji plete mrežu. Njezina kružna, povezana i izlomljena konstrukcija odražava strukturu Paukova uma.

Cronenberg je svoju namjeru u stvaranju atmosfere filma opisao kao spoj Becketta i Freuda. To mu je i pošlo za rukom. Otuđen, izgubljen i izoliran od drugih u hladnom svijetu, Pauk ključ svog identiteta traži u sjećanjima i djetinjstvu. Niti paučine postaju užad za koju se grčevito drži dok traga za putem u prošlost i u trenutak dok je svijet još bio čitav. No njegov um ujedno je vlastiti predator i plijen. Stvarnost se stapa s noćnim morama i fantazijama, tvoreći ljepljivu mrežu fantazmagoričnog krajolika u koju je Dennis uhvaćen poput muhe.

Kako bi omogućili realizaciju ove mračne adaptacije romana Patricka McGratha, koji je napisao i scenarij za film, Cronenberg, Ralph Fiennes, Miranda Richardson i producenti filma odrekli su se za vrijeme snimanja svojih honorara.