München 1950-ih. Bivši policajac Hans Epp vraća se iz Legije stranaca, no doma mu slijedi hladan doček. Hansova majka kao da je razočarana njegovim povratkom, a ni supruga Irmgard, s kojom ima kćer, nije pretjerano sretna što ga vidi. Hans se zapošljava kao ulični trgovac voćem, što samo pojačava prezir zajednice. Teret depresije, samoprezira i sjećanja na prošlost pospješuju njegov alkoholizam i postepeni psihološki raspad.

Kao prvi Fassbinderov film nastao pod utjecajem Douglasa Sirka, Piljar je označio prijelomnu točku njegove karijere i početak profesionalne afere s melodramom koja će obilježiti ostatak Fassbinderova opusa.

Kralj holivudske melodrame 50-ih, Sirk je na Fassbindera utjecao svojim maskiranjem društvene kritike u privlačno pakiranje jarkih boja, stilizirane scenografije i sentimentalizma, ali i stilskim postupcima te tretmanom likova kao punokrvnih karaktera sa svim konfliktima i nedosljednostima koje dolaze s ljudskom naravi. Inspiriran Sirkom, Fassbinder se nadao stvoriti film koji u sebi nosi društvenu svrhu i ujedno je privlačan široj publici, film koji ujedno predstavlja estetski užitak i izaziva postojeći društveni poredak. 

Piljar to u potpunosti reflektira, mada je u društvenoj kritici Fassbinder otišao dalje od Sirka te stvorio čitav niz antipatično-simpatičnih antiheroja i društvenih otpadnika u borbi za prostor i opstanak pod stegom hijerarhijskih vrijednosti buržujskog kapitalizma. U takvom društvu, koje je 50-ih godina prolazilo kroz spektakularan ekonomski preporod, Hans je počinio najveći mogući grijeh – nedostatak ambicije. Grijeh toliko velik da ga ni rođena majka ne može oprostiti, želeći radije da joj je sin mrtav.

U Piljaru Fassbinder izokreće klasične hollywoodske priče o uspjehu i potrazi za srećom – Hansova putanja ostaje silazna čak i kada se uspije financijski ostvariti, a njegova muškost i uz nju vezana vrijednost pod konstantnim su upitnikom. Nevoljen i prezren, Hans ne uspijeva pronaći svoje mjesto u svijetu izgrađenom na materijalnim vrijednostima, čiji pripadnici otuđeni jedni od drugih stilizirano izvode emocije od kojih ostaju odsječeni a svoju vrijednost ostvaruju kroz perpetuiranje vječnog lanca međusobne eksploatacije.