Iz generacije u generaciju muškarci iz obitelji Rabinowitz postaju pjevači u sinagogi. No Jakie ne želi nastaviti stopama svojih očeva i djedova: više od tradicionalnih napjeva zanima ga popularna glazba svoga vremena – jazz i ragtime. Jednoga dana, Jakie se posvađa s ocem i odlazi od kuće, odlučan da postane profesionalni pjevač.

Pjevač jazza Alana Croslanda prvi je dugometražni studijski film u kojem je korištena tehnologija sinkroniziranog snimanja zvuka u dijalozima i glazbi. Pa makar bila korištena u svega nekoliko glazbenih točaka, interes koji je ova tehnologija izazvala najavila je tektonske promjene koje će zvuk imati na razvoj kinematografije u tehnološkom i estetskom smislu. Primjerice, glumačke i vizualne stilizacije te međunapisi koji su obilježavali nijemi film (a koji se mogu naći i ovdje) bit će postepeno napuštene u korist realističnijih zapleta, glume te izgovorenih dijaloga.

Sredinom 1929. hollywoodski studiji gotovo su se u potpunosti orijentirali na proizvodnju zvučnih filmova, a rečenica koju izgovara glavni glumac Al Johnson „Čekajte malo, čekajte malo. Niste još ništa čuli!“ postao je jedan od najpoznatijih citata u povijesti filma.