Peter i Maruša ljubavni su par, no nakon sedam godina veza im ulazi u krizu. On je nerealizirani slikar, a ona je glumica koja još uvijek čeka svoju veliku priliku na kazališnim daskama. I od vlastitog odnosa imaju drugačija očekivanja: Maruša se želi skrasiti, dok se Peter i dalje upušta u avanture sa slučajnim djevojkama. Jednoga dana sve ono što su potiskivali ili nisu mogli izgovoriti nadvit će se nad njih poput tamnih oblaka.

Ples na kiši Boštjana Hladnika spada među prekretnička ostvarenja jugoslavenske kinematografije. Riječ je o jednom od prvih filmova koji svakodnevicu mladih nije prikazao iz perspektive doprinosa izgradnji socijalizma, nego je istražio nemogućnost komunikacije i urbanog otuđenja, koje su kao filmsku temu svega godinu dana ranije legitimirali redatelji poput Michelangela Antonionija (Avantura) i Alaina Resnaisa (Hirošima, ljubavi moja).

Priču o zahlađenju jednog odnosa Hladnik koristi kao odskočnu dasku za uranjanje u psihu likova, istražujući traume i događaje iz djetinjstva i odrastanja koje su oblikovale njihova očekivanje od ljubavi, intime i vlastitih života. Pritom majstorski klizi iz svakodnevice protagonista u njihove fantazije, snove i umišljaje, pri čemu je povremeno teško (a zapravo i nepotrebno) povući granicu između različitih razina stvarnosti.

Ples na kiši jedan je od prvih modernističkih filmova jugoslavenske kinematografije, a Duša Počkaj za svoj dojmljiv nastup Maruše osvojila je Zlatnu arenu za najbolju glumicu.

Projekcija restaurirane kopije filma održava se u suroganizaciji sa Slovenskom kinotekom.