Marko Požgaj piše romane, radi za novine, živi kao podstanar i kasni s plaćanjem stanarine. Rastavljen je, ima sina i lijepu djevojku te mnogo vremena provodi kontemplirajući o prošlosti, o budućnosti, o onome kako je moglo biti. Dok proživljava svakodnevicu, kroz misli mu se često provlači otac koji je stradao u ratu, ali i lijepi trenuci poput vremena provedenog na kupalištu Sava te reminiscencije iz ranog, bezbrižnog djetinjstva. Običan je dan, ponedjeljak ili možda utorak.

Vatroslav Mimica ovim je filmom nastojao oslikati unutarnji život pojedinca, tok svijesti i podsvijesti, snova i razmišljanja, pri čemu vješto koristi alternaciju boje i crno-bijelih prizora, igranih, dokumentarnih i arhivskih snimaka. Intrigantni fikcionalni esej, koji inovativno koristi izražajne mogućnost filmskog medija kako bi istražio duh čovjeka u industrijaliziranom i mehaniziranom svijetu, u kojem traume nedavne prošlosti probijaju kroz zvukove tramvaja i tiskarskih strojeva. Za impresivnu fotografiju zaslužan je Tomislav Pinter, dok je senzualne jazz podloge skladao Miljenko Prohaska.

Film prikazujemo s 35mm iz Hrvatskog državnog arhiva.