Glumica Elizabeth Berry stiže u gradić Savannah u američkoj državi Georgiji kako bi istražila ulogu za svoj sljedeći film. U njemu će igrati Gracie Atherton-Yoo, ženu koja je prije nešto više od dva desetljeća izazvala nacionalni skandal aferom s 13-godišnjim Joem Yoom, prijateljem i vršnjakom svoga sina. U pokušaju da shvati Gracie i Joea, koji danas vode miran obiteljski život, Elizabeth će se infiltrirati u njihovu svakodnevicu, a vijest o snimanju filma uznemirit će duhove iz prošlosti.

Da gluma može biti pripovjedni alat moćan kao režija ili pisanje pokazao je Todd Haynes u svome novom filmu Proljeće, jesen. Haynesov film inspiriran je istinitom pričom, no koristi je tek kao odskočnu dasku za istraživanje zakučastih aspekata ljudske prirode i još zakučastijih procesa njezina prebacivanja na veliko platno. Je li veza Gracie i Joea ljubav ili iskorištavanje? I je li snimanje filma o njihovu životu još jedna vrsta medijske eksploatacije ili pokušaj razumijevanja?

Haynes izbjegava jeftino moraliziranje, u čemu mu uvelike pomažu izvrsni nastupi glavnih glumaca, koji okreću ambivalentnosti i nedokučivosti likova u vlastitu korist. Uz tour de force Natalie Portman i Julianne Moore, koje likove Elizabeth i Gracie grade u širokim koordinatama proračunatosti, zavodništva i iskrene emocionalnosti, posebno se ističe suptilni nastup Charlesa Meltona u ulozi Joea, dječaka u tijelu odraslog muškarca, čija se glumačka suzdržanost efektno suprotstavlja izražajnosti iskusnijih kolegica.

Rezultat je krajnje neobično djelo koje neprestano balansira između crne komedije i melodrame, empatije i krajnje nelagode (cringea) – sofisticirani camp koji svojom temom, glazbom i načinom snimanja priziva u sjećanje senzacionalističke filmove s kabelskih postaja, iz vremena kada televizijska produkcija nije bila sinonim za kvalitetu.

Proljeće, jesen svjetsku je premijeru imao u konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu, a bio je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg originalnog scenarija.