L. B. Jefferies profesionalni je fotograf, koji je zbog slomljene noge zatočen u vlastitome stanu za vrijeme toplinskog vala. Vrijeme provodi promatrajući zbivanja u vrtu koji dijeli s ostalim susjedima, ali i svakodnevne živote stanovnika u zgradi nasuprot njegove. Jednoga dana učini mu se da je jedna susjeda nestala, a promatrajući neobično ponašanje njezina muža postaje sve uvjereniji da je svjedočio zločinu.

Prozor u dvorište jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih filmova Alfreda Hitchcocka. Inspiriran kratkom pričom Cornella Woolricha, ovaj triler ponovno dokazuje Hitchcockovo majstorstvo da čak i u uvjetima koji djeluju posve ograničavajući (protagonist zatočen u kolicima na jednoj lokaciji i zbog toga pasivan) snimi djelo koje akciju premješta u dijaloge, mizanscenu i nadahnuto korištenje filmskoga jezika.

Film je hvaljen i zbog načina na koji zaplet gradi iz posve ljudske potrebe za zavirivanjem u tuđe živote, što priči daje dozu ciničnosti: likovi kao da priželjkuju da se zločin uistinu dogodio, samo da bi se imali čime zabavljati. Njihova pozicija pritom reflektira i situaciju gledatelja s ove strane platne, što Prozoru u dvorište daje i suptilnu meta-dimenziju na našu potrebu da zločin pretvaramo u zabavu. Jefferiesovo voajerstvo inspiriralo je i nekoliko izuzetno utjecajnih psihoanalitičkih i feminističkih tumačenja Hitchcockova opusa, kao i kinematografskog aparata uopće, posebice u konstrukciji tzv. „muškog pogleda“ (npr. Laura Mulvey).

Prozor u dvorište bio je nominiran za četiri Oscara, uključujući one za najbolju režiju i scenarij, nadahnuo je niz imitatora, pastiša, prerada i posveta, ali Hitchcockov spoj napetosti, humora i ciničnog pogleda na ljudsku prirodu ostaje nenadmašen do današnjih dana.