Program se sastoji od tri kratkometražna dokumentarna filma.

NAŠE MORE SMEĆA (Our sea of waste), FR, 2020, 26 min
Režija: Azzouz Morade, Anca Ulea

Sredozemno more službeno je najzagađenije europsko more. Procjenjuje se da se godišnje u njega baci dvjesto tisuća tona plastičnog otpada. Iako se na razini Europske unije poduzimaju određeni koraci za smanjenje proizvodnje i potrošnje jednokratne plastike u državama članicama, pandemija koronavirusa ugrožava dio postignutog napretka. Naime, tijekom ljeta je uz europske obale pronađen sve veći broj kirurških maski i rukavica. Ovaj film pobliže proučava problem u Francuskoj i mrežu ljudi koji zajedno rade na tome da se zauvijek stane na kraj zagađenju plastikom.

ŽENE FUKUSHIME (Women of Fukushima), JP, 2012, 22 min
Režija: Paul Johannessen

Šest žena iz Japanske prefekture Fukushime donose nam šokantne priče koje su uslijedile nakon nuklearne nesreće u Fukushimi te kakav je utjecaj ona imala na njihov život, domove i obitelji. Ignorirane od strane vlasti i medija, ove hrabre žene pobjeđuju svoju kulturnu sramežljivost i otvoreno dijele brutalno iskrene kritike zataškavanja, davanja pogrešnih informacija i ugrožavanja života stanovništva nakon nesreće. Unatoč represivnoj političkoj klimi, u današnjem Japanu raste antinuklearni pokret, posebice u prefekturi Fukushima, gdje mještani hrabro prosvjeduju protiv zaglušujuće šutnje japanske vlade nakon najgore nuklearne nesreće ovog stoljeća. Žene Fukušime službeni su izbor Festivala internetskog filma WVN 2017. i dobitnica su nagrade za najbolji kratki dokumentarni film.

OVDJE IZVIRE PROLJEĆE (A Nascente Mora Aqui), BR, 2020, 17 min
Režija: Gabriela Oliveira

Film: “Ovdje izvire proljeće” bavi se društvenim, okolišnim i kulturnim značajem četvrti Homero Silva, lokacije poznate po bogatim vodenim izvorima i bioraznolikosti, te tome što za stanovništvo znači zelena oaza usred jednog od najvećih i najmnogoljudnijih gradova na svijetu – São Paulu. Film uprizoruje borbu protiv masovne gradnje koja predstavlja ugrozu za ekosustav jednog parka. Iako je ovdje riječ o specifičnoj lokaciji, film nam predočuje kako masovna gradnja ne ugrožava samo ekosustav jednog parka, već i ekosustav jednog grada kao cjeline. Time propituje načine na koji gradimo i naseljavamo gradove, kao i rastuće trendove javno-privatnih partnerstava koji često predstavljaju ekonomsku korist investitorima, ali ne odgovaraju potrebama stanovništva i prirodnog okoliša.