Hong Kong, 1962. Novinski urednik Chow Mo-Wan sa svojom suprugom useljava u novi stan. U istu zgradu u isto vrijeme doseljavaju Su Li-zhen i njezin muž. Mo-wan i Li-zhen upoznaju se i zbližavaju, otkrivajući da imaju mnogo toga zajedničkog. No nakon što saznaju da su njihovi supružnici zapravo ljubavnici, utjehu pronalaze u svome prijateljstvu odlučni u tome da ne pokleknu kao njihovi nevjerni bračni partneri.

Wong Kar-wai spada među autore koji su promijenili genetski kod melodrame. Osim što je u žanr uveo prepoznatljiv vizualni i zvučni senzibilitet, okarakteriziran specifičnim kadriranjem, koloritom i omamljujućim pokretima kamere Christophera Doylea, Wong je predstavio i jedinstveni tip protagonista. Dok u klasičnoj melodrami sreću likova onemogućuju unutrašnje ili vanjske prepreke, u rasponu od bolesti, klasnih razlika pa do ratnih zbivanja, Wongovi likovi zapravo nemaju ni jedan objektivan razlog zbog kojeg ne bi mogli biti zajedno – izuzev straha da će upuštanje u novu vezu dovesti do još jednog prekida, a time i nove boli.

Isto vrijedi za gospodina Chowa i gospođu Su, muškarca i ženu čiji se životi međusobno zrcale, no koji će žrtvovati užitak nove ljubavi samo da ne bi morali iskusiti bol mogućeg napuštanja. Svoje osjećaje stoga mogu izraziti samo posredno, stavljajući se u poziciju partnera koji ih je izdao, a konzumacija hrane prilikom zajedničkih druženja postaje supstitucija realizacije romantičnog odnosa.

Raspoloženi za ljubav predstavljaju vrhunac Wongove estetike melankolije i čežnje, osjećaja za koje je uspio pronaći formalno i emocionalno precizan vokabular, koji su nakon njega preuzeli redatelji u rasponu od Barryja Jenkinsa i Xaviera Dolana do Gorana Stolevskog. Na Filmskom festivalu u Cannesu Tony Leung osvojio je nagradu za najboljeg glumca, a film se često nalazi na popisima najboljih ostvarenja svih vremena.