Osmorica gangstera nakon doručka u zalogajnici kreću u pljačku dijamanata. Mjesto okupljanja nakon akcije skladište je u koje jedan od njih stiže s ranjenim drugom i nalazi trećega koji je sakrio plijen. Doznajemo da je ekipa upala u policijsku zasjedu u kojoj je jedan poginuo, dvojica su nestala, a stradalo je i više civila. Svađu oko liječničke pomoći ranjenom prekida dolazak četvrtog s otetim policajcem.

Tarantinov dugometražni redateljski i (službeni) scenaristički debi stoji na ramenima vizualne lektire mafijaškog filma. Psi iz rezervorara sadrže nezaobilazne žanrovske sastojke kao što su nasilje, vulgarnost, biranje karakternih glumaca i nelinearno strukturiranje, ali donose i potpuno novu paradigmu gangstera kojima su ekspozei o pop-kulturi važniji od omerte, famiglie i cosa nostre. U priči je također izostavio prikazivanje same pljačke, što mu je ostavilo dovoljno prostora za poigravanje s dramaturškom i vremenskom strukturom naracije te općim mjestima žanra.

Model najavljen Psima iz rezervoara zacementirat će dvije godine kasnije Paklenim šundom (Pulp Fiction, 1994), filmom koji će postati referentnom točkom filmskih krimosa od 1990-ih nadalje: od Guya Ritchieja i Jonathana Glazera pa do Kima Jee-woona i Parka Hoon-junga.