Na prvi pogled Joan Mitchell ima sve – obitelj, prijatelje i prekrasan dom u predgrađu opremljen najnovijim uređajima. Njezina 19-godišnja kći Nikki upravo se sprema otići na studij, a njezin uspješan, dominantan i povremeno agresivan muž Jack često je odsutan zbog posla. Jednoga dana Joan se sprijateljuje s Marion, ženom iz susjedstva koja će je podučiti magijskim praksama u kojima će Joan pronaći svoj prostor slobode.

U klasičnom djelu drugog vala feminizma The Feminine Mistique (1963) Betty Friedan pisala je o „problemu koji nema ime“ – osjećaju nezadovljstva koji je intenzivno počeo mučiti žene koje su po ulasku u brak sve svoje ambicije svode na vođenje kućanstva. Isti problem muči i protagonisticu Georgea A. Romera, jednog od otaca modernog horora (Noć živih mrtvaca, 1968) koji je osjećaj strave u svojim filmovima čvrsto usidrio u užasima svakodnevice. Sezona vještica zapravo i nije horor, nego je psihološka drama u kojoj su svi žanrovski elementi postavljeni kao posljedica psiholoških i socijalnih frustracija protagonistice, dok u magijskim praksama pronalazi moć koja joj je u društvu uskraćena. Je li riječ o oslobađanju ili drugoj vrsti samozavaravanju ostaje otvoreno.

U vrijeme premijere film je radikalno skraćen i preimenovan u Gladne supruge (Hungry Wives) u pokušaju da ga se plasira na seksploatacijsko tržište, a nakon Romerova komercijalnih uspjeha sa Zorom živih mrtvaca (Dawn of the Dead, 1978) i omnibusom Creepshow (1982) film je na videu objavljen pod nazivom Sezona vještica, pod kojim je i danas poznat. Originalni negativ filma u trajanju od 130 minuta danas se drži izgubljenim.

Sezona vještice provokativna je studija neuroza iz predgrađa, zrela za revalorizaciju unutar Romerov opusa. U Kinoteci prikazujemo produljenu verziju filma, u koju su ubačeni nerestaurirani umetci produljene verzije objavljene na VHS-u.