Status pornografije i pornografskog filma danas je, reklo bi se, bolji nego ikad. Sam medij proživio je toliko promjena da se o njemu pišu brojni akademski radovi, niču ugledni festivali poput berlinskog i pojavljuju se zasebne znanstvene cjeline poput Porn studies. Autori filma Sirov! Necenzurirani! Video! Ryan A. White i Alex Clausen ističu kako nije sve baš tako bajno, cenzura se premjestila u online medije i forme, pa tako već po treći puta dižu Instagram profil svog dokumentarca. Fotografije i tekstovi o ovome filmu redovito se uklanjaju, slabo plaćeni ljudski botovi iz siromašnih zemalja koji rade za Facebook i Instagram i na samu naznaku golotinje klikaju „delete!“, OnlyFans, XTube i Tumblr mijenjaju svoju strukturu ili propadaju. Upravo je zato važno, smatraju autori filma, imati audiovizualne dokaze ljudske seksualnosti, jer da se pita korporacije, više ih ne bi bilo, pa tako ne bi bilo i ovog filma. Ekipa pokretača legendarnog američkog porno studija i izdavača Palm Drive Video, sačuvala je preko 250 sati video materijala. Sve je to sada digitalizirano i korišteno za film koji ispisuje kroniku jednog od najneobičnijih boutique izdavača pornografije, a koji je, u jednome povijesnom trenutku, bio i iznimno važan dio zajednice desetkovane AIDS-om i sveopćim strahom od seksa i seksualnosti. Pandemija virusa je bila u zamahu, pisac, urednik i filmski autor Jack Fritscher i njegov suprug Mark Hemry preselili su se na američki sjever, daleko od žiže zbivanja. U uvjetima danas ozloglašene „samoizolacije“, radili su na stvaranju „porno studija za siguran seks koji je gledateljima nudio nove seksualne mogućnosti u doba kuge“. Palm Drive Video slavio je širok raspon gay fetiš figura kao što su policajci, vatrogasci, kauboji, hrvači, bodybuilderi i još mnogo toga. White i Clausen prikazuju brojnu dokumentaciju i isječke iz arhiva, od kojih su neki popraćeni intervjuima s porno-zvijezdama poput Stevea Parkera, Mickeya Squiresa, Stevea Thrashera i Donnie Russoa. Film je sniman pet godina, a posebno je zanimljivo da je svjetsku premijeru imao na Molodistu, Internacionalnom filmskom festivalu Kijev. Autori su bili oduševljeni projekcijom i premijerom u Ukrajini, a posebno, velikim interesom žena za gay fetiše muškaraca.
Program počinje kratkometražnim filmom LJUBAVNO ISKUSTVO / LOVE EXPERIENCE (1988, HR, 6′), r. Dasen Štambuk
Kratko određen kao „diptih o razdjevičenju i muškom maženju“ Love Experience splitskog filmaša Dasena Štambuka, prvi je hrvatski otvoreno i eksplicitno queer film, ali i među najznačajnijim jugoslavenskim filmovima u kojima muška gay seksualnost nije tretirana kao tabu, zazor ili tema za smijeh i porugu. Suprotno tropima tadašnjeg komercijalnog filma, likovi su veseli i uživaju u svojoj ljubavi, ne glume karikature tipične za komedije s perikama i presvlačenjem i ne kazne ih na kraju zbog njihovih grijeha. Otvorenost i dokumentarnost ovog filma mogu se mjeriti sa Obiteljskim filmovima Toma Gotovca, pa je stoga i prvo prikazivanje ovog naslova u novome queer kontekstu i čitanju bilo na kuriranoj retrospektivi Dana hrvatskog filma 2015. godine pod naslovom „Tijelo kao film“, upravo uz Gotovca i druge autore. Selekcija je uključivala i drugi rad javnosti malo poznatog Dasena Štambuka Adam (1989.), te potom gostovala u Makedoniji u okviru Queer Skopja, da bi danas, konačno, Štambuk bio prihvaćen kao pravi ikonoklast kasnog razdoblja i raspada socijalizma. O hrvatskom filmu možda još više govori činjenica da igrani formati nikad kasnije i prije nisu isporučili ovako jedinstven i iskren prikaz odnosa dva muškarca, što govori u prilog nastojanjima filmologa i povjesničara filma da istaknu važnost eksperimentalnog i amaterskog okupljanja u tada najvažnijim kino klubovima Zagreba, Beograda i Splita. Ovaj potonji, koji je proizveo Štambukov rad, u posebnoj je poziciji kao pionirski, što je obzirom na društvenu uvjetovanost okoline i brutalno kamenovanje Gay Pridea dva i pol desetljeća kasnije, jedinstven i neizmjerno hrabar poduhvat. Kino klub Split osnovan je 1950. godine, njegovo najznačajnije vrijeme su šezdesete, kada vodeću ulogu preuzima Ivan Martinac, tvoreći takozvanu drugu generaciju splitskih kinoklubaša. Uz Martinca, tu su generaciju proslavili Lordan Zafranović, Vjekoslav Nakić, Ante Verzotti, Andrija Pivčević i drugi. Dasen Štambuk pripada četvrtoj generaciji, stasaloj osamdesetih godina, a predvodili su je Zdravko Mustać, Boris Poljak, Petar Fradelić i Žarko Batinović. O Dasenu Štambuku, koji se i sam pojavljuje u filmu, vrlo se malo zna. Uz završene filmove, ostala je tek osmrtnica datirana 12. studenog 1989., kad si je u svojoj 33. godini oduzeo život.
