Nancy Stokes umirovljena je učiteljica koja nakon smrti muža unajmljuje seksualne usluge mladog muškarca Lea Grandea. Naime, Nancy nikada nije iskusila orgazam, a njezin muž ujedno je i jedini seksualni partner kojeg je ikad imala. Tijekom četiri susreta u hotelskoj sobi, Leo Grande pred Nancy će rasprostrijeti švedski stol seksualnih iskustava te će ona postepeno naučiti kako prigrliti sebe, svoje tijelo i njegove užitke.

Snimljen u vrijeme kada su u holivudski mainstream napokon počele prodirati teme o ženskoj i zreloj seksualnosti, Sretno, Leo Grande nije toliko revolucionarni razarač tabua, koliko intimna demontaža srama i drugih represivnih mehanizama koje pounutrujemo i postavljamo između sebe i svojih tijela, a koji svoj vrhunac dosežu u seksualnom iskustvu.

Opterećena društvenim konvencijama i percepcijom mladog tijela kao jedinog privlačnog, te samim time i jedinog koje ima pravo na užitak bez stida, Nancy je zapela između intenzivne želje za konačnim seksualnim ispunjenjem i srama zbog svog neiskustva i godina. Oslobođenje će naći na razmeđi fantazije koju nudi Leo Grande i gotovo banalne stvarnosti koju joj kroz tu fantaziju otkriva. Seks jest fantazija, govori film, istovremeni bijeg u i od naših tijela, ali i sasvim prirodna, uobičajena funkcija tih istih tijela.

Progovarajući o pitanjima kulta mladosti, seksualne eksploatacije te osobito tjelesne autonomije, Sretno, Leo Grande slavi univerzalnost seksualnosti u svim njezinim oblicima i zagovara društvenu nužnost seksualnog oslobođenja. Tek kada samu sebe prigrli kao istovremeni seksualni subjekt i objekt, Nancy može uspostaviti otvoren i empatičan odnos sa samom sobom i s drugima iz svoje okoline.