Benjamin Dingle stiže u Washington D.C. kao poseban vladin savjetnik za stambenu krizu, no saznaje da zbog greške u rezervaciji njegova hotelska soba nije dostupna. Oslanjajući se na svoju urođenu lukavost, Dingle se useljava kod Connie Milligan, mlade žene čiji je oglas za najam dijela stana pronašao u novinama. Sljedećeg jutra, nakon što Connie ode na posao, Dingle upoznaje narednika Joea Cartera, koji traži sobu dok čeka premještaj u inozemstvo. Shvativši da je Joe prikladan mladić za Connie, Dingle mu iznajmljuje polovicu svoje polovice.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u SAD-u je došlo do nestašice stambenog prostora, posebice u središtima američke upravljačke, političke i vojne infrastrukture kao što su Washington D.C., Seattle i Portland. Građevinske inicijative nisu mogle dovoljno brzo doskočiti ovome problemu, dijelom i zato jer su sirovine bile ograničene, a prioritet su imali projekti vezani uz rat i vojsku. Iz navedenog razloga američka je vlada poticala obične ljude da iznajmljuju dijelove svojih stanova i kuća te tako doprinesu rješavanju stambene krize.

Uz stambenu infrastrukturu Washington je mučio i nedostatak mladih muškaraca, od kojih su mnogi bili uvojačeni ili na ostale načine angažirani u ratne projekte. „Osam djevojaka na svakog mladića“, računica je kojom barata Dingle. Kombinacija ovih problema predstavlja temelje zapleta Stevensonove klasične screwball-komedije, koja nudi duhovit pogled na izazove svoga vremena, a pritom sadrži sve ono zbog čega je žanr i danas rado gledan: vrhunski napisane likove i dijaloge, sjajno vođen romantični zaplet i Stevensovo umijeće da ambijent stana maksimalno iskoristi za komične i ljubavne peripetije.

Što više, to veselije bio je nominiran za šest Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, originalnu priču i scenarij te Jean Arthur u glavnoj ulozi, a nagradu je donio Charlesu Coburnu u ulozi Benjamina Dinglea, modernog Kupida s cigarom umjesto strijelom.