Nakon smrti supruga, majka se useljava u dvoetažni stan svoje kćeri, noseći sa sobom klavir, prtljagu i brojni namještaj. Stan uskoro postaje prenatrpan, kako stvarima, tako i osobnostima dviju žena koje moraju ponovno naučiti živjeti jedna s drugom. Odlučuju prodati ovaj stan i preseliti se u veći, no s prvim potencijalnim kupcima priča kreće u neočekivanom smjeru.

Chantal Akerman autorica je prilično raznorodnog opusa, najpoznatija po Jeanne Dielman (1975), modernističkom remek-djelu u kojem je redefinirala način na koji se ženska svakodnevica, rad i vrijeme prikazuju u kontekstu igranog filma. No Akerman nije zazirala ni od komercijalnijih žanrova, od trilera do mjuzikla i komedija, u koje je redovito unosila dašak originalnosti.

Isto vrijedi za Sutra se selimo, komediju u kojoj se oslanja o motive hordanja, tj. zatrpavanja životnog prostora nepotrebnim predmetima, kako bi istražila za sebe prepoznatljive teme odnosa majke i kćeri, migrantskog identiteta i pokreta/stazisa. U ovome slučaju koristi i elemente slapsticka, komičnog žanra u kojem se ljudi ponašaju kao stvari, a stvari kao ljudi, što priči daje dašak nadrealizma.

Iako je u vrijeme nastanka primljen dosta mlako, Sutra se selimo beskrajno je šarmantan dio opusa ove velike redateljice, zreo da ga se otkrije, a publici ga predstavljamo u nedavno restauriranoj inačici belgijske Kinoteke.