Program

Maren Yearly oduvijek je imala kanibalističke sklonosti. Otkad je kao trogodišnjakinja pojela svoju dadilju njezin otac Frank nastojao je prikrivati njezine „nezgode“, zbog čega su često mijenjali mjesto prebivanja. No ušavši u pubertet, stvari postaju kompliciranije, a oca sve više počinje brinuti njezin nedostatak kajanja. U 18. godini otac je napušta, ostavivši za sobom nešto novca i poruku na kaseti. Maren odlazi na put pokušavajući naučiti kontrolirati svoje porive, a pritom će shvatiti da nije sama, nego da takvih kao što je ona ima još.

Luca Guadagnino majstor je filmske putenosti i senzualnosti. Isto vrijedi i za njegov pretposljednji film, Sve, i kosti, adaptaciju istoimenog romana za mlade autorice Camille DeAngelis. U skladu s neogotičkim teen fantazijama nakon Sumraka, osjećaji nesigurnosti, tjelesne promjene i novootkrivene potreba do kojih dolazi tijekom adolescencije upakirani su u romantiziranu priču o prokletim ljubavnicima, čija čudovišnost više nije razlog stigme, nego dokaz individualnosti i katalizator osnaživanja.

No Guadagnino ide i korak dalje, pa njegova centralna ljudožderska metafora zagriza i dublje od epiderme mladenačke pobune. Priča je to o socijalnom kanibalizmu i gladi za preživljavanjem koju osjećaju obespravljeni, osiromašeni i marginalizirani. No kanibalizam je i transgresivna metafora potrebe za dubinskim razumijevanjem i prihvaćanjem – proždiranjem i apsorbiranjem nekoga koga uistinu volite. Da je Varda sa svojim lutalicama i skupljačima ikada snimila film strave, izgledao bi ovako.

Sve, i kosti premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, gdje je Luca Guadagnino osvojio Srebrnog lava za režiju, a Taylor Russell nagradu Marcello Mastroianni za glumicu u usponu.