Svjetlonoše portretiraju osam žena koje destiliraju arhiv kulturalnih radnika iz zemalja pokreta Nesvrstanih u glazbenu kompoziciju. One prevode i dešifriraju riječi u zvukove, glazbu i koreografiju te unutar zajedničkog soničkog proglasa preinačuju neispunjena obećanja prošlosti u probu za našu sadašnjicu. Snimajući ih diljem bivše Jugoslavije na izoliranim arhitektonskim lokalitetima okruženim veličanstvenom prirodom, koji su nekoć služili za buđenje transnacionalne solidarnosti, Jasmina Cibic nastoji ponovno upisati odsutni ženski glas u povijest izgradnje alternativnih svjetova. U tu svrhu prisvaja govore iznesene na Prvoj konferenciji kulturalnih radnika iz zemalja članica pokreta Nesvrstanih koja je održana 1985. u Titogradu. Tijekom ove manifestacije okupljeni akademici, umjetnici, kustosi i političari predstavili su strategije za postizanje kulturalne nezavisnosti, duhovne dekolonijalizacije, moralne rehabilitacije i emancipacije nezapadnih zemalja. Njene protagonistkinje koriste monumentalnu arhitekturu i krajolike kao pojačala za vlastite glasove i djelovanja, zagovarajući feminističko čitanje arhitektonskih poprišta i reaktiviranje njihova potencijala za izgradnju alternativnog svijeta iz feminističke leće. Odsutni ženski glas ovdje je otjelovljen kao moćni kodni signal koji reafirmira mogućnost emancipirane budućnosti i kolektivnog djelovanja. (Dina Pokrajac)
PROJEKCIJA UKLJUČUJE I PERFORMANS:
Dubmorphology: Dekodiranje kulturalnog otpora, audiovizualni performans, 60′
Dekodiranje kulturnog otpora audiovizualno je putovanje koje istražuje odjeke prosvjeda od 1968. naovamo. Kroz performativnu videomontažu i montažu zvuka uživo, Dubmorphology evocira aktivizam i političke, društvene pokrete te pokrete za nezavisnost. Dekodiranje kulturnog otpora promišlja činove oslobođenja i strukture moći koje su se pojavile i odjeknule kroz šest desetljeća globalne krize.
Dubmorphology londonska je interdisciplinarna umjetnička i istraživačka grupa koju čine Gary Stewart i Trevor Mathison. Eksperimentalnim pristupima zvučnoj umjetnosti, živom kinu i instalacijama Dubmorphology briše granice između zvučnog, vizualnog i performativnog. Njihova praksa ističe se neprestanim istraživanjem jedinstvenih prostora koji nastaju u muzejima, umjetničkim galerijama i javnim prostorima, koji se formiraju na nestalnim sjecištima između publike, autorstva i sudjelovanja.
