Jednoga dana u obitelj bogatih milanskih industrijalaca stiže privlačan tajanstveni posjetitelj, koji u svega nekoliko dana zavodi majku, oca, kćer, sina i sluškinju. Zadovoljivši njihovu potrebu za ljubavlju, nestat će jednako neobjašnjivo kao što se i pojavio. Suočeni s naglim gubitkom, članovi obitelji počet će odbacivati živote koje su dotad vodili u potrazi za autentičnošću.

Pier Paolo Pasolini u svojim je filmovima pokušavao pomiriti Freuda, Marxa i Krista, možda i najprovokativnije u Teoremu. Riječ je o jednom od kontroverznijih filmova 1960-ih, premijerno prikazanom na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje mu je dodijeljena posebna nagrada međunarodnih katoličkih filmskih kritičara, da bi ista bila povučena na zahtjev Vatikana.

Pasolini napušta konvencije psihološkog realizma u korist alegorije i filozofske rasprave, na što upućuje formulaičnim razvojem događaja i samim naslovom filma. Njegov neznanac prikazan je kao kristolika figura koja razara sustav vrijednosti ostalih likova, od kojih je svaki prikazan kao prototip nekog malograđanskog ideala. Tako izazvana kriza goni ih u potragu za autentičnom egzistencijom i postepeno lišavanje konvencionalnih ideja o obitelji, braku, moralu, vlasništvu i umjetnosti. No Pasolini ne nudi jednostavan narativ o osobnom oslobođenju: seks je prikazan kao transgresivna i transformativna sila, no ishodi do kojih dovodi krajnje su ambivalentni – često autodestruktivni, a povremeno i transcendentalni. „Film više-manje završava sa sljedećom poukom: sve što buržoazija čini je pogrešno,“ izjavio je u jednom intervjuu.

Pasolini je paralelno s produkcijom filma napisao i istoimeni roman (preveden na hrvatski 2022. godine u izdanju kuće MeandarMedia), u kojem je razradio spomenute teme, a pritom se jednako provokativno obrušio i na formu realističnog građanskog romana. U sklopu ciklusa prikazujemo novu restauraciju filma predstavljenu u programu Venice Classics 2022. godine.