Serafina Delle Rose, krojačica nastanjena u italoameričkoj doseljeničkoj zajednici na američkom Jugu, vjerna je supruga kamiondžije Rosarija s kojim očekuje drugo dijete. Rosario Serafinu vara s prijateljicom Estelle, koja je na prsima dala izraditi tetovažu nalik njegovoj. Rosario međutim pogiba na krijumčarskom zadatku, a Serafina od šoka pobaci. Tri godine kasnije Serafina kao povučena i zapuštena udovica te sputavajuća majka lijepe Rose doznaje za Rosariovu nevjeru te upoznaje mladog Alvara.

Scenaristička autoadaptacija Tennesseeja Williamsa profitirala je od činjenice da je velika rimska glumica i prepoznatljivo lice neorealizma Anna Magnani, za koju je američki dramatičar lik Serafine Delle Rose izvorno i napisao, u međuvremenu naučila ponešto engleskog pa je filmsku rolu, za razliku od kazališne, prihvatila. Profitirala je i Magnani, koja je za Tetoviranu ružu, kao prva Talijanka u povijesti, primila svog jedinog Oscara. Osim teksta, i režiju prve kazališne i ove filmske inačice Tetovirane ruže potpisuje isti čovjek (Daniel Mann), dok je iza kamere svog prvog Oscara zaslužio plodni majstor crno-bijelog chiaroscura i pionir dubinske oštrine James Wong Howe.

Stalne Williamsove teme obiteljske opresije, zabranjene ljubavi, žalovanja, alkoholizma i ludila u Tetoviranoj ruži spojene su s prikazom useljeničke zajednice koji se 1950-ih filmskoj kritici doimao autentičnim barem koliko i interpretacija slavne glumice. Iz današnje perspektive film se gleda i kao katalog stereotipa, koji uz idealizaciju supruga i susjedsko domunđavanje uključuje i vrištanje, trganje odjeće, čupanje kose, razbijanje urne, svećenika i Djevicu Mariju. No Tetovirana ruža i dalje šarmira svojom dramaturškom konstrukcijom, dobro ispričanom pričom i živahnim prikazom ambijenta.