Tommy je dječak koji zbog traume iz djetinjstva postaje gluh, slijep i nijem. Tommyjeva majka i očuh pokušat će sve ne bi li mu pomogli da se oporavi, uključujući posjet iscjelitelju iz kulta Marilyn Monroe te svodnici dilerici Acid Queen. No ispostavit će se da je Tommy majstor flipera, toliko dobar da će svoje roditelje učiniti bogatima, a on sam postat će Mesijom modernog doba.

Tommy je adaptacija četvrtog studijskog albuma rock grupe The Who iz 1969. godine. Album je inspiriran new age učenjima Mehera Babe, kojim je gitarist grupe i autor albuma Pete Townshend u to vrijeme bio zaluđen, no stari cinik Ken Russell nije snimio film o duhovnom putovanju i individuaciji nego upravo suprotno. Russellov film govori o poslijeratnom razvoju potrošačkog društva i krizi duhovnosti suvremenog svijeta, edipovskim kompleksima, lažnim mesijama i nemogućnosti transcendencije duha kroz materijalizam. Pritom je vraški zabavan.

Ulogu Tommyja – svojevrsnog praznog platna na koje će svatko projicirati ono što želi – odigrao je frontmen grupe The Who Roger Daltrey, dok se u epizodnim ulogama pojavljuju Eric Clapton (Propovjednik), Tina Turner (Acid Queen), Elton John (Pinball Wizard) i mnogi drugi. Poseban spomen zaslužuje Ann-Margret, glumica i pjevačica koja je za svoj nevjerojatno intenzivan, kompleksan i urnebesno histeričan nastup Tommyjeve majke bila nominirana za Oscara.

Tommy je psihodeličan kao 2001: Odiseja u svemiru, ako ne i više: gledatelje preplavljuje nevjerojatnom količinom audiovizualnih podražaja i uvlači u histeriju likova i razdoblja u kojem žive. No Russellov film nije freak show, nego svojevrsni pop-rock ep – pametna, originalna i nevjerojatno energična vizija ljudske potrebe za komunikacijom, razumijevanjem i transcendencijom.