Program

Eve White je stidljiva, povučena supruga i majka koja pati od snažnih glavobolja te povremenih gubitaka svijesti. Zabrinut za njezino zdravlje, suprug je odvodi psihijatru dr. Lutheru, koji otkriva da Eve u sebi skriva i potpuno novu osobnost Eve Black: samoživu ženu željnu zabave, koja s prezirom gleda na krotkost Eve White. U nizu sesija doktor će pokušati pronaći način da sukobljene strane Evinih ekstrema pomiri u cjelovit identitet.

Tri Evina lica inspiriran je istinitim slučajem disocijativnog poremećaja ličnosti (nekada poznatog i pod nazivom poremećaj višestruke ličnosti), o kojem su psihijatri Corbett H. Thigpen i Hervey M. Cleckley (inače suradnici na scenariju) napisali istoimenu knjigu. Chris Costner Seizmore, Eve iz stvarnoga života, bila je nažalost samo naizgled uključena u proces nastanka filma: dijelom kako bi se zaštitili njezina privatnost i mentalno zdravlje, a dijelom i kako bi se sačuvao dojam sretnog izlječenja koji su nudili film i knjiga. U stvarnosti, naime, Evina integracija nije tekla glatko, a naknadno je otkriveno da je imala čak 22 različita identiteta koja su se nadmetala za dominaciju. Costner Seizmore je i sama napisala nekoliko knjiga o svome slučaju, a u javnost je izašla krajem 1970-ih.

Tri Evina lica od samoga su početka predstavljeni kao ekranizacija istinitog psihijatrijskog slučaja, koji se oslanja na konvencije tada popularnih melodrama o sukobljenim tipovima ženskosti. Film je stoga zanimljiv i kao dokument vremena obilježenog snažnom re-tradicionalizacijom rodnih uloga u američkom poraću, kada se žene poticalo da se ostave karijere te posvete braku i vođenju kućanstva.

Joanne Woodward nagrađena je Oscarom za svoj nastup, a Costner Seizmore prvi je put pogledala film 1974. godine na televiziji i bila je zadovoljna Woodwardinim nastupom. Svoje je stanje uspješno razriješila 1974. godine.