Program

U distopijskoj budućnosti São Paula, troje mladih luta po gradu i susreće zanimljive ljude. Budućnost je vrlo bliska, vlada epidemija opakog virusa koji napada mozak i briše pamćenje, a država je također zaboravila svoju prošlost punu diktature i kolonijalizma. Na snazi je surovi kapitalizam, svijet je postao divlje i neprijateljsko mjesto, sjećanja se jedino mogu zadržati međusobnom interakcijom i razgovorom. Gustavo Vinagre naslov je filma postavio kao aliteraciju komičnog prizvuka i upravo je taj žanr komedije osvojio žiri ovogodišnjeg Berlinalea koji mu je u dodijelio Teddy Award 2022, kao najboljem queer filmu konkurencije festivala. Ovo je već treći dugometražni Vinagreov film koji premijeru ima upravo u Berlinu, što je ujedno i naznaka njegova statusa kod kritike i javnosti. Tisak ga uspoređuje sa Éricom Rohmerom nove generacije i jednim od najuzbudljivijih imena brazilske i svjetske kinematografije. Baš kao i u svojim prijašnjim naslovima, uspijeva spojiti nelinearan pristup režiji i oštar satirični odmak, pa će se tako Tri tužna tigra baviti potrebom boljih odnosa i prijateljstva u zajednici koja je i prije pandemije bila izolirana. Vinagre slavi sve oblike individualnosti i promjenjivosti identiteta, govori o internaliziranoj i institucionalnoj homofobiji, stigmatizaciji HIV-pozitivnih pojedinaca, ali i o široj političkoj strukturi koja ide u sve nepovoljnijem, mračnijem smjeru. Kako novi val pandemije dolazi i opet briše pamćenja, autor inzistira na laganijem pristupu mračnoj budućnosti u kojoj će normalizacija apsurda nažalost biti neizbježna, a memorija presudna u tome da se ne ponove povijesne pogreške. Kako ovih dana svjedočimo, ipak se ponavljaju.

 

Prije filma prikazat će se kratkometražni film SKITNICA (Der Stadtstreicher, 1966, DE, 10′) redatelja Rainera Wernera Fassbindera.

Jedan od najranijih sačuvanih kratkometražnih filmova Rainera Wernera Fassbindera ove je godine ponovno aktualan. Snimljen pod velikim utjecajem Jean-Luca Godarda i Alberta Camusa, Skitnica ima vrlo jednostavan zaplet u kojemu slučajno nađeni pištolj služi i kao jaki društveni komentar, a sve u već znanom stilu zbog kojega je ovaj autor i postao ne samo jedan od najvažnijih imena Novog njemačkog filma, nego i queer filma u širem smislu, daleko prije nego ga se i uspjelo na taj način definirati. Smrt, sudbina i osobna sloboda nešto su čime se ovaj film bavi na kratak, ali provokativan način i to u klasičnoj fasbinderovskoj kombinaciji melankolije i melodrame. Prisjećanje i počast na redatelja brojnih naslova, od kojih je Querelle (1982.) najbolji epitaf, počelo je sa pandemijskom biografijom Enfant Terrible (2020.) Oskara Roehlera, a nastavilo se varijacijom Peter von Kant (2022.) Françoisa Ozona. Skitnica je početak cijelog tog fenomena, u kojemu svakako valja primijetiti pojavljivanje i samog Fassbindera u cameo ulozi i omiljene mu heroine ledenog lica Irm Hermann. Oboje su, namjernom odlukom autora, nepotpisani.