U luksuznom stambenom kompleksu pored Montreala ostarjeli doktor Hobbes ubija mladu ženu, a potom i sebe. Mladi doktor Roger pokušava rasvijetliti slučaj, no nitko ne može otkriti Hobbesovu motivaciju. Kada se zgradom počne širiti zaraza koja ljude pretvara u pomahnitale seksulne manijake, na vidjelo izlazi Hobbesov tajni projekt – parazit stvoren u laboratoriju kao mješavina afrodizijaka i spolnih bolesti koji bi svijet trebao pretvoriti u „prekrasnu bezumnu orgiju“.

Cronenbergov debitantski dugometražni film svojevremeno je podigao veliku prašinu u kanadskom društvu i poveo diskusiju oko filmova financiranih javnim novcem. Rasprava o njegovu umjetničkom doprinosu došla je i do samog parlamenta, a Cronenbergov stanodavac navodno je bio toliko revoltiran filmom da je redatelja izbacio iz stana. No negativne reakcije samo su doprinijele njegovoj „ozloglašenosti“ te su Trnci postali do tada najprofitabilniji kanadski film financiran javnim sredstvima.

U Trncima Cronenberg uvodi mnoge motive koje će razrađivati u kasnijim ostvarenjima te ukazuje na jednu od središnjih postavki svoga stvaralaštva – čovjek je neodvojiv od svoje tjelesnosti, a sve tjelesno je seksualno. Priča ujedno funkcionira i kao komentar zapadnjačkog konzumerističkog življenja. Stanari nebodera Starliner žive umrtvljenim, komercijaliziranim i ograđenim životima na autopilotu, visoko iznad neugodnih prizemnosti ljudske egzistencije. Sve dok ih ne probudi penisoidni parazit koji u domaćina ulazi kroz neki od tjelesnih otvora, gdje mu oduzima sve inhibicije, ostavljajući samo nagon za seksom i nasiljem. Za razliku od zombi apokalipse, parazitska pošast svoje žrtve kao da budi iz transa racionalnosti.

Trnci možda nikad nisu ušli u pravi mainstream, ali su na njemu ostavili neizbrisiv trag. Sam Cronenberg požalio se na činjenicu da je jedan od najpopularnijih SF horora današnjice, Alien (1979), drsko „pokrao“ elemente iz njegovog filma, što je scenarist Dan O’Bannon ipak zanijekao. Pogledajte film i prosudite sami.