Esther je tridesetogodišnja Parižanka koja ima izvrstan posao, partnera koji je voli i bogat društveni život. Jedne večeri na zabavi svojih kolega porezat će se o otpadno željezo, no rane će postati svjesna tek kasnije, kada primijeti tragove krvi koje ostavlja zasobom. Zaintrigirana činjenicom da svoju ozlijedu nije osjetila, Estherina fascinancija porezotinom razvit će se u opsesivnu naviku samoozljeđivanja.

Početkom 2000-tih na festivalskoj sceni izrazito je popularan postao trend tzv. francuskog ekstremizma: transgresivnih umjetničkih filmova koji su na krajnje radikalan način propitivali doživljaj tijela u otuđenom društvu i vremenu. Među provokativnije i originalnije naslove spada U mojoj koži, debitantski dugometražni film francuske redateljice Marine De Van, koja je u njemu odigrala i glavnu ulogu. Zanimljivo je spomenuti da je priča inspirirana fazom iz njezina vlastita života, u kojoj je samoozlijeđivane preraslo u svojevrsnu autoerotsku (i autodestruktivnu) opsesiju – nastojanje da se kroz izazivanje boli ponovno stupi u kontakt s vlastitim tijelom te samom sobom.

Iako u vrijeme svoga nastanka oglašavan kao film strave, U mojoj koži provokativna je psihološka drama, koja i dvadeset godina nakon premijere jednako uznemiruje i fascinira.