Toplinski val u New Yorku. Sal Fragione otvara vrata svoje pizzerije, koja je tijekom 25 godina postala mjestom okupljanja hispano- i afroameričke zajednice. Rasne netrpeljivosti dio su svakodnevnog folklora u četvrti, a do usijanja će doći kada se jedan od posjetitelja pobuni protiv Salove odluke da na „zidu slavnih“ drži isključivo fotografije italoameričkih ikona (Frank Sinatra, John Travolta, Al Pacino), umjesto da na njega uključi i Martina Luthera Kinga i Malcolma X-a.

Učini pravu stvar Spikea Leeja jedan je od najkontroverznijih, ali i najboljih filmova 1980-ih. Od svoje premijere na Filmskom festivalu u Cannesu dio ga je kritike optuživao za poticanje međurasnih pobuna i nasilja, a i dalje šokira aktualnošću teme i beskompromisnim pogledom na duboko ukorijenjeni rasizam i isključivost, kojih nije lišena ni afroamerička zajednica.

Učini pravu stvar radikalno odskače od estetike dopadljivosti i apolitičnosti koja je obilježila američku kinematografiju 1980-ih. Za razliku od popularnih priča o cinicima koji se na kraju filma iskupe, Leejevi su likovi moralno ambivalentni, pravedno bijesni, ali i nepravedno isključivi, jer posljedice diskriminacije i sami primijenjuju na druge (primjer je odnos prema korejskim doseljenicima koji otvaraju trgovinu u ulici). Motiv fotografija Martina Luthera Kinga i Malcolma X-a, koje pale fitilj na buretu baruta u Leejevu kompaktno strukturiranom filmu, stoga funkcioniraju i kao ilustracija dijalektike između inkluzivnosti i separatizma, mirnog i nasilnog prosvjeda, pri čemu je svaki pristup prikazan kao etički kompleksan. No kao što je i Roger Ebert svojevremeno primijetnio – Leejev film glasan je i bijesan, ali je prvenstveno poziv na uvažavanje i empatiju.

Učini pravu stvar dobio je ime po istoimenoj pjesmi hip hop benda Public Enemy, skladanoj za ovaj film, a žanrom „kvartovskog filma“, glazbenim i modnim rješenjima najavio je i estetiku koja je obilježila devedesete.