Charlie Cappa iz newyorške Male Italije u vezi je sa stigmatiziranom epileptičarkom Teresom, rođakinjom svoga ekscentričnog prijatelja Johnny Boya. Charliejev stric Giovanni etablirani je mafijaš koji prezire Teresu i Johnnyja, a nećaku sprema „ugledni život“ koji počinje skupljanjem reketa, a nastavlja se vlastitim restoranom. Charlie lavira između osjećaja krivnje i kriminala, zaštitničkih poriva prema Johnnyju i rada za strica. Sve destruktivnije ponašanje zaduženog prijatelja Charlie nastoji obuzdati, ali nakon sukoba s kamatarom preostaje im samo bijeg u smjeru Brooklyna.

Treći Scorsesejev dugometražni film, prvi od devet s De Nirom i probojni za obojicu, temelji se na redateljevim iskustvima odrastanja u Maloj Italiji. Energičnih slike i zvuka koji počivaju na kameri iz ruke, onome što Quentin Tarantino naziva „newyorškom niskobudžetnom nezavisnom estetikom“ i rock sastavima poput Rolling Stonesa, Ulice zla najavljuju neformalni kriminalistički ciklus redatelja koji je uz Coppolu bio među najuspješnijim zagovornicima italoameričkih likova. Pritom je ponudio i novu tipologiju američko-talijanskih gangstera: kvartovskih kriminalaca koji žude za uspjehom. Koliko god je mahom bila riječ o kriminalcima napucanima stereotipima, Scorsese ih je opetovano činio atraktivnima i široko prihvatljivima. Film koji se odvija u prvoj polovici 1960-ih u vrijeme fešte svetog Januarija, zaštitnika Napulja i Male Italije, ne susteže se međutim u prikazu blažene pomirenosti vjere i nasilja, rasizma i naročito mizoginije svijeta kojeg vode usijane i vulgarne muške glave.

Jezično-psovački sočne, s upečatljivim prizorima nasilja na živopisnoj gradskoj freski, Ulice zla navezanošću na popularnu kulturu prometnule su se i u važno inspiracijsko pojilište kriminalističkog filma 90-ih (Tarantino, Ritchie, Sopranosi itd).