Tijekom odmora u Španjolskoj susreću se nekadašnji smrtni neprijatelji: slovenski partizan Berk i njemački vojnik Bitter koji se borio u redovima okupatora u Jugoslaviji. Usred živahne i opuštene atmosfere, njihovi razgovori oživljavaju sjećanja na ratna vremena u kojima su bili protivnici.

Nakon političkog skandala izazvanog Zasedom, Živojin Pavlović svoju je karijeru filmskog redatelja nastavio u Sloveniji. Tamo je snimio neke od ponajboljih jugoslavenskih filmova sedamdesetih: Crveno klasje (Rdeče klasje, 1970), u kojem se pozabavio problemom prisilne kolektivizacije, i Let mrtve ptice (1970), u kojem je pratio raspad jedne seoske obitelji.

Doviđenja u sljedećem ratu inspiriran je Menuetom za gitaru Vitomila Zupana, autobiografskim romanom koji se ubraja među klasike slovenske književnosti. Pavlovićev film je baš kao i roman uzburkao pravovjerne duhove zbog svog nekonvencionalnog pristupa Drugom svjetskom ratu. Veljko Radosavljević u Sjaju crnog piše da je produkcija često prekidana zbog navodnog nedostatka novca, a film se suočavao s brojnim protestima vojnih i vladinih organizacija, da bi sve kulminiralo zapljenom kopije koja je trebala biti poslana na Berlinale (film je naposljetku prikazan u sekciji Izvjestan pogled u Cannesu).

Razlog užarenih reakcija ponovno je Pavlovićevo odbijanje da se pokloni prevladavajućim junačkim narativima NOB-a, posebice u karakterizaciji bivših partizana i okupatora. Za Pavlovića i njegove likove rat je civilizacijska tragedija koja izvlači ono najgore iz čovjeka. Naslov ovog antiratnog filma također će se pokazati proročanskim desetak godina kasnije.

Projekcija restaurirane kopije filma održava se u suroganizaciji sa Slovenskom kinotekom.