Radnja prati dvije mlade žene u Lenjingradu nakon Drugog svjetskog rata. Visoka i mršava Ija radi kao medicinska sestra u bolnici za ratne veterane pri čemu povremeno pada u trans. Sa sobom ponekad vodi i malenog Pašku, sina svoje nepredvidljive i ćudljive prijateljice Maše, koja je čista suprotnost naoko pasivnoj Iji. Film je inspiriran svjedočanstvima ruskih žena, objavljenima u knjizi Rat nema žensko lice nobelovke Svetlane Aleksijevič.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu za najbolju režiju i FIPRESCI sekcije Izvjestan pogled, a Viktoria Miroshnichenko ostvarila je nominaciju za najbolju glumicu na Europskim filmskim nagradama.