Claude Ridder, čovjek koji se oporavlja od neuspješnog pokušaja samoubojstva, pristaje sudjelovati u neobičnom znanstvenom eksperimentu putovanja kroz vrijeme, koji je dosad bio iskušan samo na miševima. Iako je pokus trebao biti izveden u kontroliranim uvjetima, zbog greške u sustavu Claude zapinje u vremenskoj petlji u kojoj nasumično prolazi kroz vlastita sjećanja.

U svom petom dugometražnom igranom filmu Alain Resnais povezao se s belgijskim piscem Jacquesom Sternbergom, poznatom po znanstveno-fantastičnoj i fantastičnoj prozi natopljenoj apsurdnim pogledom na svijet i nadrealističkim imaginarijem, te tako snimio jedan od najneobičnijih filmova u svojoj karijeri, u kojem je svoje uobičajene metode putovanja kroz različite vremenske razine ukotvio u žanr znanstvene fantastike i romanse. Rezultat je duhovito, originalno i krajnje netipično žanrovsko ostvarenje u kojem je stvarnost samo stanje uma. Volim te, volim te tek je posljednjih godina dočekao uspon u recepciji, a njegov utjecaj vidljiv je i u brojnim suvremenim filmovima, među ostalima i onima Michela Gondryja i Charlieja Kaufmana kao što je Vječiti sjaj nepobjedivog uma (2004).