„Na drugi pogled“ je program kina Kinoteka posvećen filmovima koji su u vrijeme svoga nastanka previđeni, zanemareni, loše ocijenjeni, pogrešno shvaćeni ili s vremenom zaboravljeni, a koji su sazreli da ih se pogleda svježim očima i ponovno otkrije.
Will Randall je urednik u prestižnoj newyorškoj izdavačkoj kući, s karijerom na zalazu. Ne uspijeva održati korak s vremenom, a poslove mu preuzimaju mlađi kolege. Sve se mijenja nakon što ga uslijed prometne nesreće na cesti kroz šumu ugrize vuk. S pojačanim osjetilima i probuđenim životnim elanom, Will će naći novu energiju za hvatanje u koštac s kompetitivnim kolegama, a pritom će osvojiti srce kćerke svoga šefa. Problem je međutim u tome što se i sam počinje transformirati u životinju koja ga je ugrizla.
Početkom 1990-ih, nakon velikog komercijalnog i kritičkog uspjeha filmova kao što su Kad jaganjci utihnu (1991) i Drakula Brama Stokera (1992), američki su se studiji zainteresirali za nerijetko prezreni žanr filma strave. Zeleno svjetlo dobio je čitav niz projekata koji su uključivali zvjezdane redatelje, glumce i poveće budžete, sa zadatkom da humaniziraju klasična filmska čudovišta, po mogućnosti tako da ih transformiraju u romantične antijunake mučene teretom egzistencije. Vuk je nastao kao dio istoga trenda: redateljske palice prihvatio se Mike Nichols, Oscarom nagrađeni redatelj niza satiričnih klasika kao što su Tko se boji Virginije Woolf? (1966), Diplomac (1967) i Zaposlena djevojka (1988). Nichols je prepoznatljivu priču o probuđenoj unutrašnjoj zvijeri prebacio u koproporativni svijet ranih 1990-ih, pri čemu je elemente horora nadogradio pronicljivim komentarima na račun muškosti i starenja u kontekstu američke korporativne kulture. Jack Nicholson u svome je nastupu naturalistički patos transformacije zamijenio zdravom dozom (auto)ironije, Michelle Pfeiffer sjajno je odigrala ulogu Randallova ljubavnog interesa, oslanjajući se na šaljivu lucidnost, autonomiju i mističnu privlačnost junakinja klasičnih screwball komedija, dok je James Spader efektan u ulozi Randallova mlađeg, dvoličnog kolege i tipičnog korporativnog ljigavca.
U vrijeme premijere Nicholsov je film naišao na podijeljene kritike, pri čemu je osnovna zamjerka bila predvidljivost vukodlačkog zapleta (kritičarka Janet Maslin sažela je to u „sve dok ostaje na razini metafore, ideja je neodoljiva“). No Nicholsov je Vuk s vremenom dočekao transformaciju u recepciji koja dokazuje da, suprotno raširenom uvjerenju, životinja iz naslova može promijeniti i dlaku i ćud. Zbog zapleta izgrađenog oko pojedinca koji otkriva novostečene nadljudske moći suvremena ga kritika sve češće promatra kao najavu trenda superjunačkih filmova koji će zavladati velikim ekranima u sljedećem desetljeću – doduše, s ponekim otkinutim udom i tragom krvi u newyorškom Central Parku, ali da ne sitničarimo.
Bez obzira na stranu na koju riče vaš unutrašnji likan, riječ je o šarmantnom, dlakavom i karizmatičnom križancu old school horora i romanse, idealnom da ga se otkrije pod punim mjesecom nadolazećeg Valentinova!
