José je redatelj filmova strave i ovisnik o heroinu koji upravo završava svoj drugi dugometražni film. Po dolasku u stan čekaju ga dva iznenađenja: povratak njegove bivše djevojke Ane i poštanski paket njegova poznanika Pedra, u kojem se nalaze film na Super 8-ici, audiovrpca i ključ. Glasovna poruka Joséa će vratiti u vrijeme prvoga susreta s Pedrom – opsesivnim amaterskim filmašem, koji će ga slikom i zvukom ponovno uvući u svoju vampirsku orbitu.

Zanos Ivána Zuluete jedan je od kultnih filmova 1970-ih, koji je donedavno bio poznatiji po svojoj reputaciji underground klasika nego što je bio dostupan. Nastao u periodu nagle društvene liberalizacije nakon smrti Francisca Franca, Zuluetin film do grla je uronjen u španjolsku kontrakulturu i filmofiliju svoga vremena, a Pedro Almodóvar proglasio ga je svojim omiljenim filmom strave. No Zuluetin film izmiče žanrovskoj kategorizaciji: radi se o djelu koje stvara vlastita pravila i poput Moebiusove vrpce uvrće svoje likove u vrtlog njihovih ovisnosti i opsesija, a nudi i posebno originalnu viziju toga što znači biti „opčinjen filmom“.

Almodóvar je Zanos nazvao „fantastičnom pričom o samouništenju, posvećenosti heroinu i filmu kao početku i kraju svega, mračnoj strani kao jedinoj mogućnosti za samoispunjenje i samospoznaju.“ Poznavatelji Almodóvarova opusa u Zanosu će pronaći čitav niz sličnih motiva, likova i narativnih postupaka koje je i sam kasnije koristio.

Zbog posljedica ovisnosti o heroinu Zulueta se nakon Zanosa nažalost prestao baviti filmskom režijom, no njegova uistinu jedinstvena priča o vampirski destruktivnoj magiji kamere i filmskog ekrana zreli su da ih otkrije nova generacija gledatelja. Sretni smo da tim povodom gledateljima predstavljamo Zanos u njegovoj nedavnoj restauraciji.